Nuto bestselera 

• Tito je zajedno sa psom rata (Tigrom) držao i psa mira Trefa, koji mu je donosio vrane odstreljene u bašti predsedničke rezidencije na Dedinju. Na prvi pogled ovaj odlomak izgleda besmisleno (možda i na drugi pogled!), ali na treći pogled sasvim je jasno da Tito svojim čitaocima ostavlja šifrovanu i jasnu poruku: Psi rata i psi mira ne kriju međusobno gađenje, zbog toga ih valja odmeniti pudlicama. Zamišljam tu noć kad je Tito, umoran od prijatelja i neprijatelja, pse rata i mira zamenio pudlicama, koje su ga toliko volele. Važna, istorijska poruka: Ne ponašajte se kao psi rata i psi mira, budite umiljate pudlice!

Piše Brana Crnčević

Usamljen u moru ljudi, kao knjiga na sajmu među bezbrojnim knjigama, kažem sebi: Koji ti je tvoj, moj, ili njegov, čoveče? Šta je s tobom, prijatelju? Živ si; pišeš, čitaš, jedeš, piješ, spavaš, još ti nije dojadio život. Ko ti daje pravo da budeš tužan, nisi ti jedini usamljeni Srbin u usamljenoj Srbiji. Čak i kad tačno i srpski duboko razmisliš, Srbija je sve manje usamljena, Evropa joj pažljivo pravi društvo. Uprkos tome što nacionalisti tvrde da će Srbija biti usamljena i u Evropi, Evropa je ipak Evropa! Nije li lakše biti usamljeni Srbin u Evropi, nego usamljeni Srbin u Srbiji. A krivci se znaju. Ko je usamio Srbiju? Svi prethodni režimi! Ko Srbiju može izvesti iz mraka prošlosti u pouzdani, meki ili čvrsti nije li to svejedno, mrak budućnosti? Samo mi sami. Zažmurimo i zakoračimo smelo... Koji ti je moj, tvoj ili njegov, čoveče? Ako ne možeš da se popneš na Avalu, zašto glumiš planinara koji namerava da se popne na Himalaje. Spusti se na svoju usamljenu zemlju.

I opet, koji ti je moj, tvoj ili njegov, čoveče? Usamljen kao usamljeni opozicioni poslanik na dan za poslanička pitanja bez odgovora u Skupštini RS, nikako da ti bude jasno: Vlada je tu da vlada, a ne da odgovara, makar i na pitanja. Prihvati istinu, samo su pitanja bez odgovora prava pitanja. Uživaj u pitanjima na koja nema odgovora! Ako si mrzovoljan, tu su "Veliki Brat" i "Farma", glasaj ko će da ode, a ko da ostane, budi član glasačkog tela od kog nešto zavisi. Podmiti sebe nekim malim zadovoljstvom, uživaj makar trideset minuta dnevno u svom životu, to ti može pomoći da živiš danas za sutra, a posle neka bude kako bude. Juče sam trideset minuta uživao čitajući Titov Dnevnik, koji svaki dan kupujem na štandu Večernjih novosti. Tito za trista kinti! Čerčil je zablesavio pišući Memoare, te knjižurine, a Tito je lukavo sakrio svoj dnevnik, iz kog citiram odlomak od 3. XI 1950. godine:

"Pošto nemam mogućnosti da idem često u lov to se zadovoljavam sa time da ponekad ustrijelim u bašti po kojeg gavrana ili svraku, jer ih smatram vrlo štetne i dosadne ptice. Danas sam ubio rano u jutro 2 komada što je činilo veliko zadovoljstvo mojem pointeru (psu) Trefu. Tigar (drugi pas) gleda sa gađenjem i začuđen je kad Tref uzme i nosi te vrane."

Divim se ovom odlomku iz Titovog Dnevnika i života. Tito je zajedno sa psom rata (Tigrom) držao i psa mira Trefa, koji mu je donosio vrane odstreljene u bašti predsedničke rezidencije na Dedinju. Na prvi pogled ovaj odlomak izgleda besmisleno (možda i na drugi pogled!), ali na treći pogled sasvim je jasno da Tito svojim čitaocima ostavlja šifrovanu i jasnu poruku: psi rata i psi mira ne kriju međusobno gađenje, zbog toga ih valja odmeniti pudlicama. Zamišljam tu noć kad je Tito, umoran od prijatelja i neprijatelja, pse rata i mira zamenio pudlicama, koje su ga toliko volele.

Važna, istorijska poruka: Ne ponašajte se kao psi rata i psi mira, budite umiljate pudlice!

Ne sporim sa priređivačima knjiga o vrlinama i manama bestselera Večernjih novosti naslovljenom kao "Titov Dnevnik", cena je popularna, gde možeš naći tajanstvenu knjigu za trista kinti. Kupio sam pet primeraka ove uzbudljive knjige i delim ih prijateljima.

Evo još jednog odlomka iz tajanstvenih Titovih zapisa od 4. XI 1950:

"Danas sam morao opet izdržati jednu stvar koja nikada ne čini zadovoljstvo. Naime, jedna Američka firma snima film o Jugoslaviji, ili bolje reći jedan veliki žurnal o razvitku nove Jugoslavije i na kraju su željeli da snime još mene za vrijeme rada i odmora.

Pošto to uzima dosta vremena to sam ja iskoristio priliku da održim za vrijeme snimanja dva sastanka i to, jedan po privrednim pitanjima na kojima su uzeli učešća Ranković, Đilas, Kidrič, M. Popović i Ja. Na drugom sastanku se pretresalo o nekim vojnim pitanjima na kome su učestovali K. Popović, I. Gošnjak, P. Dapčević i Ja..."

Tito je otkrio koliko voli sebe. On ličnu zamenicu ja, tek da pokaže ko je ko, piše velikim početnim slovom i na kraju rečenice.

Izdavač na koricama knjige pita da l’ sebe, da l’ čitaoce: Kako je Titov dnevnik čuvan 58 godina i zašto ni njegovi najbliži saradnici nisu znali za njegovo postojanje? Zašto je za vreme svoje duge vladavine samo polovinom 20. veka vodio lične zabeleške?

Odgovor je očigledan: Tito je sakrio svoje zapise da bi, kad budu otkriveni, postali bestseler na Sajmu knjiga. Lično sam zainteresovan samo za pse rata i mira i pudlice koje su volele Tita onoliko koliko je samo on sebe voleo.

Na kraju prekorevam sebe: Koji ti je moj, tvoj ili njegov, čoveče? Čitaj i ćuti, šta te se tiče ko šta piše i objavljuje!

Kurir (31.10.2009)

Natura Online (31.10.2009)