INTERVJU: ANA ŠEBALJ, PREDSJEDNICA KANGAL KLUBA ZA PROSTORE BIVŠE JUGOSLAVIJE

O kangalima, arapskim konjima i… još ponečem

Tog prohladnog decembarskog dana, u pitomom moslavačkom selu Gornja Jelenska, sa Anom Šebalj pričali smo o pastirskim psima, čuvarima stada i domaćinstava. O kangalu, prvoj standardizovanoj autohtonoj turskoj rasi pasa, nastaloj na području grada Sivasa i Istočne Anadolije, koji ime duguje istoimenom gradu, Kangalu. Razgovarali smo i o Kangal klubu na čijem je čelu upravo ona, o arapskim konjima i onima za daljinsko jahanje… i još nekim zanimljivim stvarima.

Razgovarao Zoran M. Kos, novinar i kinološki sudija

Foto: Zoran M. Kos, foto-arhiva porodice Šebalj

Na prekrasnim brežuljcima u parku prirode Moslavačka gora, nedaleko od grada Popovača, smješteno je seosko imanje porodice Šebalj, čiji su članovi Klara, mama Ana  i tata Gordan. Tog prohladnog decembarskog dana, došli smo u porodičnu kuću Šebaljevih u pitomo moslavačko selo Gornja Jelenska, na imanje koje se prostire na površini od 15 hektara živopisnih brežuljaka i nalazi se 60 km istočno od Zagreba i isto toliko udaljenim od Kozarske Dubice.

Razgovaram sa Anom, a tu je i Klara, prekrasna sedmogodišnja djevojčica sa Downovim sindromom koja se sve vrijeme razgovora igra sa macama i gleda crtane filmove. Tu je i  neizbježna stafordica Leti koja malo gleda nas, a malo zaviruje u ekran da vidi šta pišemo. Napolju: konji i kangali, blago Šebaljevih na prostranim pašnjacima, i tata Gordan koji je sve vrijeme u poslu oko konja na ergeli, namiruje blago.

Pričamo o pastirskim psima, čuvarima stada i domaćinstava. O kangalu - prvoj standardizovanoj autohtonoj turskoj rasi pasa, rasi nastaloj na području grada Sivasa i istočne Anadolije, koji ime duguje istoimenom gradu, Kangalu. Razgovaramo i o Kangal klubu.

Vrlo interesantan životni put moju sagovornice vodi od baroknog Varaždina preko Zagreba do Anadolije, kangala i arapskih konja, do seoske idile u prekrasnom krajoliku punom svježeg vazduha i tišine.

Prisjećam se našeg prvog susreta i upoznavanja. Bilo je to za Kinološki vikend "Jesen 2013. Kozarska Dubica", 29. septembra 2013. godine. Prva smotra kangala na ovim prostorima i seminar o pastirskim psima sa ackentom na kangale. Seminar je držao doajen srpske kinologije g. Borivoje Joksimović, međunarodni kinološki sudija a sad i počasni predsjednik Kluba.

Od tada do danas, urađeno je mnogo. Osnovan je Klub ljubitelja i vlasnika kangala, organizovane su četiri specijalizovane izložbe, šest smotri-pregleda kangala i još dva seminara; ringom je prodefilovalo više od 200 kangala. I sve to za samo - tri godine rada.

Dipl. vet. med. Ana  Šebalj je i kinološki sudija, renomirano ime u odgaju kangala i zapaženi takmičar na kinološkim manifestacijama kao i na trkama i utakmicama konja, zaljubljenik u prirodu i životinje. Uz sve to, gospođa Šebalj je i predsjednica Kangal kluba za prostore bivše Jugoslvije.

Povod za ovaj razgovor upravo su bili zapaženi rezultati Kluba na čijem je čelu ona. Vrijedi istaknuti da je povodom dvadesetogodišnjice Kinološkog saveza Republike Srpske 21. maja 2016, gospođi Šebalj dodijeljena Srebrna povelja za kinološki rad i izuzetna zalaganja.

Ko je Ana Šebalj?

- Po struci sam diplomirani veterinar, predsjednica Kangal kluba za prostore bivše Jugoslavije, član uprave Kinološkog društva DUB DOG, FCI sudija 2.2. grupe, supruga, a prije svega, majka. Rođena sam 1975. u Varaždinu u porodici Puttar, gdje sam pohađala osnovnu i srednju hemijsku školu. Od malena sam sa roditeljima i bratom mnogo vremena provodila u prirodi na jednodnevnim i višednevnim izletima, u društvu porodičnih prijatelja, te mi je usađena velika ljubav prema prirodi i životinjama.

Od kada pamtim, psi su oko mene, bilo moji, bilo od prijatelja ili obični, oni ulični, koje sam nerijetko vodila kući nakon škole. Često sam kao dijete odlazila kod prijatelja koji nisu imali vremena za svoje pse, pa sam ih vodila u duge šetnje u prirodi.

Svake godine sam odlazila na dravsko kupalište na veliku izložbu pasa CACIB Varaždin, kao izalagač sa ocem i bratom (imali smo škotskog ovčara) ili kao publika, gdje sam cijeli dan provodila od ringa do ringa i gdje bih pomazila svakog psa koji se smio pomaziti. Takođe, otac me je vodio na izložbe u regionu, gdje sam uživala gledajući pse.

U tinejdžerskim danima sam se, uz pse, počela interesovati i za konje, tako da sam pohađala školu jahanja u Čakovcu i slobodno vrijeme provodila u štali kod porodičnog prijatelja, g. Esada Šabića u Varaždinu, učeći o konjima, timarenju i držanju konja.

Posle srednje škole upisala sam Veterinarski fakultet u Zagrebu. Nakon fakulteta i apsolventure, život me odnio u Kutinu, gdje sam zasnovala porodicu sa suprugom Gordanom.

Vi ste istaknuti odgajivač arapskih konja i konja za daljinsko jahanje.

- Porodično se, više od 25 godina, bavimo uzgojem arapskih konja i uzgojem konja za daljinsko jahanje. Arapski konji koje njegujemo su punokrvni arapski konji i arapski konji porijeklom sa Borika. Najveći broj arapskih konja, porijeklom sa Borika, nalazi se u Hrvatskoj i borimo se za njihovo očuvanje, jer je to vrlo kvalitetna pasmina konja, koja egzistira na ovim prostorima i šire, više od 120 godina ciljanog i evidentiranog uzgoja, koji je započela još Austrougarska monarhija.

Trenutno, na imanju imamo tridesetak grla, od kojih je desetak u visokom treningu za daljinsko jahanje i pripremaju se za domaće i međunarodne utakmice. Postigli smo vrlo zapažene rezultate u galopskom sportu i u daljinskom jahanju, mnogo prvih mjesta i plasmana. Takođe smo višegodišnji državni prvaci u daljinskom jahanju.

Prije sedam godina, u naš život je ušla najveća sreća koja se može zamisliti, rodila se naša Klara, dijete sa Downovim sindromom i svojim osmijehom obasjala našu porodicu. Puna ljubavi, Klara ima poseban osjećaj za životinje, a životinje upravo to i osjećaju i uzvraćaju.

Kako se Klara snalazi sa toliko ljubimaca?

- To je apsolutno zajedništvo i čista ljubav! Klara uživa sa svojim psima, četiri odrasla kangala - tri muška i jedna kuja, američkom stafordskom terijerkom Leti i trenutno devet štenaca kangala, pet maca, od kojih dvije uvijek spavaju sa njom i njenom ponicom Mikicom, koja je omiljena atrakcija na imanju.

Otkud ljubav prema kangalu? Vaš diplimski rad na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu je bio na istu temu?

- Rasa kangal me je zainteresovala prije petnaestak godina kada smo odlučili napraviti ranč okružen šumom, na osami, kako bi naši konji imali što bolje uslove za rast i razvoj.

Tražeći psa koji bi zadovoljio naše kriterijume, naišli smo na kangale i tada je počela priča: traženje jedinki i proučavanje rase. U moru fotografija pasa na internetu pod nazivom kangal, primjetila sam veliku razliku u tipu pasa, od divnih atleta i radnika, do teških i velikih pasa, a svi pod istim nazivom. Srećna okolnost je bila da sam, prije šest godina, stupila u kontakt sa g. Fatihom Çokcanom iz Turske, koji mi je pokazao službeni standard rase turski pastirski pas kangal i u tom opisu sam prepoznala da je to opis pasa koji su po mom ukusu i kakve sam zamišljala da imam na ranču uz konje. Posebno me očarala narav kangala koji je oprezan i vjeran čuvar, dok je u prisustvu vlasnika uvijek, po pravilu, smiren i miran, ali poput svih pastirskih pasa, čuva povjerenu imovinu. On je pas čopora (voli kad ih je više u zajednici) i veoma je blagonaklon prema svojim domaćim životinjama (mačke, perad, psi drugih rasa), ali isto tako tuđu životinju (mačku ili pticu) ne toleriše i smatra ih za uljeze.

Nažalost, psi u tipu kangala se, kao i još neke pastirske rase, koriste u borbama pasa, što najoštrije osuđujem i protiv čega se treba boriti. Kangal je inteligentna rasa i on se ne bori bez razloga! Najčešće se ukrštaju sa većim, težim psima rase turski mastif malakli i time se dobijaju veći psi agresivnijeg karaktera.

Prve dvije kuje došle su nam iz Turske prije šest godina. Nakon njih, došla su još četiri psa i svi su bili registrovani u Turskom kinološkom savezu.

Do sada sam uzgojila četiri legla kangala i poslala ih od Njemačke, Češke, Engleske, Malezije do SAD i u povremenim sam kontaktima sa skoro svim vlasnicima mojih štenaca.

Iz ljubavi prema kangalu, posvetila sam mu svoj diplomski rad na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu "Anatomsko-morfološke karakteristike turskog pastirskog psa- kangala"...

Kako je nastao Kangal klub za prostore bivše Jugoslavije?

- Prije tri godine, u drugoj polovini 2013, načuvši od poznanika da se u Kozarskoj Dubici sprema CAC izložba sa prezentacijom i seminarom o kangalu, kontaktirala sam organizatora g. Zorana Kosa i u dogovoru sa njim organizovali smo 1. Smotru kangala koju je predvodio i procjenjivao g. Borivoje Joksimović iz Srbije.

Nakon izložbe, Joksimović i Kos su predložili da se oformi Kangal klub ex Yu, čija sam predsjednica, a članstvo je sa prostora bivše Jugoslavije pa i šire. Klub se bavi promocijom rase kangal u izvornom radnom obliku, kako opisuje službeni standard Turskog kinološkog saveza, registracijom pasa i izdavanjem rodovnika za uredna legla, te dobrobiti životinja. Sjedište kluba je u Kozarskoj Dubici i članica je KS RS/KS u BiH.

Sljedeće godine, na 2. Smotri kangala organizovali smo i 1. Specijalnu izložbu kangala na kojoj su sudili Borivoje Joksimović, te gosti iz Turske dr Ümit Özkanal, predsjednik Turskog kinološkog saveza i g. Fatih Çokcan, predsjednik Kangal kluba Turske.

Godine 2015, na CACIB Gradiška, na 3. Smotri kangala i 2. Specijalnoj izložbi kangala, prostore našeg kluba i ring kangala posjetio je g. Rafael de Santiago, predsjednik Međunarodne kinološke federacije u društvu dr Milivoja Uroševića, koji je rukovodio izradom zootehničke studije i izradio prvi standard za turskog pastirskog psa - kangala i bio je veoma zadovoljan radom Kluba i viđenim psima.

Kao klub, posebno smo ponosni na naše izložbe u Kozarskoj Dubici, gdje uspijevamo skupiti više pasa nego mnogi klubovi koji imaju autohtone rase ovih prostora.

Vi u Kangal klubu ste rijetko viđena kinološka ekipa. Molim Vas, recite nam nešto o saradnji sa matičnim savezom, Kinološkim savezom Republike Srpske i KIF-om?

- Kangal klub ex YU je klub koji okuplja internacionalnu ekipu kojoj je zajednička ljubav prema kangalu. Počasni članovi Kluba su dr Ümit Özkanal (predsjednik Turskog kinološkog saveza) i g. Fatih Çokcan (predsjednik Kangal kluba Turske), koji je ujedno i savjetnik za uzgoj u našem klubu, i oni su nam velika podrška u radu.

U Klubu ima nekoliko pojedinaca koje bih voljela istaknuti zbog njihovog rada i zalaganja. Prvenstveno, to su ljudi iz uprave Kluba, kao i Kinološkog društva "Dub dog", bez kojih bi bilo nemoguće pokrenuti i održavati rad kluba, organizovati manifestacije, naše izložbe... Zatim, tu je i g. Stevo Prodanović koji u tišini podržava i uveliko pomaže rad Kluba i naše manifestacije. Veliku podršku smo imali i od g. Predraga Uzelca, predsjednika KSRS i opštine Kozarska Dubica.

Takođe, istakla bih i odličnu saradnju našeg kluba sa KSRS i KS u BiH. Na naše smotre i izložbe dolaze izlagači sa skoro cijelog prostora bivše Jugoslavije, ali i oni iz Njemačke, Češke, Mađarske i Turske, a imali smo i izlagača iz Australije.

Kažite nešto više o upotrebnoj vrijednosti kangala?

- To su pastirski psi, čuvari stada i domaćinstava, vijekovima tako uzgajani i korišteni. Zaštita stada od divljih predatora, u različitim vremenskim i geografskim uslovima, bila je i ostala njihova namjena. Većina kangala, članova našeg kluba, su psi koji žive slobodno, krećući se i čuvajući rančeve, ergele, stada goveda i ovaca, te domaćinstva. Oni su pravi članovi porodice, u svojoj pravoj namjeni i funkciji, a ne kao veliki broj drugih pastiraca, ali i ono što zovu kangalom na ovim prostorima, gdje ih vrlo često viđamo u lošim uslovima, malim i neuslovnim boksovima ili u još gorim slučajevima, na lancu, a izvode se samo na paradu ili u nezakonite borbe, što često viđamo na društvenim mrežama.

Ukratko rečeno, kangal je vrlo oštar pas kad čuva imovinu ili stado koji su mu povjereni, dobroćudan je, mirnog temperamenta, hrabar i dostojanstven. Odan je gospodaru i, što je vrlo značajno, kangali dobrog temperamenta dozvoljavaju kontakt strancu u prisustvu vlasnika. Neustašiv je i nepodmitljiv i savršeno miran u prisustvu gospodara.

O planovima?

- Planovi Kluba su očuvanje rase u izvornom radnom obliku, registracija pasa koji odgovaraju standardu rase, registracija legala, promovisanje dobrobiti životinja, te najteži cilj: predstavljanje rase uzgojenim predstavnikom na nekoj od većih izložbi u matičnoj zemlji Turskoj.

Vrlo brzo, odnosno 18.06.2017. očekujemo dobru 6. Smotru kangala i 4. Specijalnu izložbu kangala, što mladom klubu poput našeg, sa internacionalnim izlagačima i sudijama, daje nadu za uspjeh.

Tokom 2017. planiramo da radno posjetimo Tursku, da obiđemo domovine kangala i steknemo neka nova znanja i iskustva.

Po Vašem mišljenju, kakvo je interesovanje u svijetu za kangala, kakva je njihova perspektiva? Kakvi su problemi na relaciji anadolski pastirski pas i kangal?

- Kangal je, za sada, vrlo mistična rasa i tek slijedi otvaranje vrata u svijetu kinologije za kangale. Još uvijek je riječ o neiskvarenoj rasi u izvornom obliku, koja postaje sve interesantnija. Kangal ima svoj službeni standard koji ga precizno opisuje, pa se tačno zna kako izgleda. Nažalost, u matičnoj zemlji Turskoj, kao i u našem regionu, problem je što se žuti pastirski psi sa crnom maskom nazivaju kangali, mada se najveći broj njih ne uklapa u službeni standard rase turski pastirski pas kangal, kojeg standard opisuje samo kao jedan tip. To znači da ne postoji više vrsta i varijeteta ove rase, a kako ljudi predstavljaju, ponekad, razne mješance kao kangale. 

Anadolski pastirski pas je, za razliku od kangala, svaki pastirski pas bilo koje boje, visine, oblika, dužine dlake, koji prati pastira i obavlja dužnost čuvanja stoke u Anadoliji.

Rasa kangal, po FCI pravilima, još uvijek nije priznata, ali Turski kinološki savez čini sve da se situacija razbistri, pa je tako i dobio patronat nad anadolskim pastirskim psom. Kangal je priznata rasa u Turskoj, Ujedinjenom Kraljevstvu, Srbiji, Bosni i Hercegovini, SAD i, od nedavno, u Češkoj.

Anadolski pastirski pas je rasa koju Turski kinološki savez ne prepoznaje kao takvu, jer - to je svaki pas koji obavlja dužnost pastirskog psa u Anadoliji.

Zato je jedan od najznačajnijih zadataka našeg kluba edukacija ali i popularizacija rase i očuvanje njegove čistoće!

Barokni Varaždin i svjetla i gužvu Zagreba, zamijenili ste seoskom idilom sa arapskim konjima i psima iz Anadolije - kangalima! Smatrate li sebe srećnom osobom i kinologom?

- Smatram se presrećnom osobom, koja živi svoj san, okružena predivnom porodicom i prijateljima, dvonožnim i četvoronožnim. Kada se poželim gradske vreve, nije daleko da se ode, ali se uvijek najljepše vratiti u svoj mir. A, kao relativno mlad kinolog u kinološkom smislu, trudim se maksimalno, a i trudiću se ubuduće da dostojno predstavljam kangala u izvornom obliku, kako privatno tako i preko našeg kluba.

........

Natura Online (24.12.2016)