GLJIVE NAŠIH KRAJEVA
Martinčica
Martinčica (Infundilocybe, ranije Clitocybe, geotropa) je još jedna gljiva vredna pažnje; ne samo da je lepa na oko već je i vrlo ukusna. Na nju treba obratiti pažnju i zato što je među poslednjim gljivama u godini i što nikada, kako raste vrlo često u vilinim kolima - nije usamljena.
Piše Vladimir Janjić
Opis vrste
Šešir: širok 5-15 cm, ravan, zatim otvoren, uvek udubljen, ivica uvijena, na sredini se nalazi karakteristično ispupčenje, koje vrlo retko može biti neuočljivo, bledosmeđe (krem) boje. Uopšteno rečeno, njen levkasti oblik, sa ispupčenjem u sredini, vrlo je karakterističan.
Listići: uzimajući u obzir dimenzije šešira, oni su gusti, jako se spuštaju niz stručak a boja im je slična boji šešira.
Stručak: 5-15 cm visok, pun, cilindričan, vlaknast, boje gljive, u dnu je zadebljan. Kod starijih primeraka može biti i veoma žilav.
Meso: belo do krem boje, žilavo, miris i ukus su slabo izraženi, ali su prijatni.
Vreme i mesto rasta
Martinčica raste uz ivicu šume ili na proplancima vrlo često formirajući viline krugove. Vreme rasta je jesen sve do prvih snegova i jedna je od poslednjih gljiva koje se mogu naći pre zime.
Upotrebljivost
Gljiva je jestiva i izuzetno ukusna. Malo žilavije meso omogućuje martinčica da bude jedna od prvih gljiva koje biramo za kiseljenje, ali je odlična i za čorbice. S obzirom na to da kasno raste nisam probao da je sušim.
(Iz knjige "Gastronomski vodič kroz šumu")
.......
(Agrobiznis magazin broj 121, mart 2021, strana 57)
Natura Online (25.3.2021)